Jasna Pušec

Jasna Pušec je žena koju Labinjanima ne treba posebno predstavljati. Ugostitelj do srži i promotor istarske kuhinje oduvijek… Pohađala je ugostiteljsku školu u Puli i Opatiji. Rabački je učenik iz vremena kada se u bivšem hotelu Lanterna za predjelo posluživao koktel od škampi u bijelim rukavicama.

“Krivci” za ljubav prema kulinarstvu su Jasnina mama, cije i ugnjišće none Ivone u Eržišću.”Krivci”su i zagorska nona i svestrani tata.

Devedesetih godina, kaže Jasna, podrezanih krila ide iz kuhinje u kuhinju i postaje svjetski putnik „trbuhom za kruhom“. Šest godina talijanskih Alpi, osam godina New Yorka. Iz najcrnjih noći izvlači najsjajnije lekcije te kroz suze i kroz smijeh,uči i uči… Posljednje desetljeće ispunjeno joj je projektom Velo Kafe, nakon čega odlazi u mirovinu.

„Doći na svijet,u ovu prekrasnu Istru u rodilištu na Vinežu jednog siječnja pedeset i sedme. Sreća najveća… Imati razigrano i radosno djetinjstvo,čekati tatu da se navečer vrati iz rudnika…Zahvalna sam na svakom danu, na roditeljima, uspješnoj djeci i prekrasnim unukama. Zahvalna na moru,nebu,Istri,dobrim ljudima. Zahvalna na slobodi“, kaže Jasna Pušec, koja osim talenta prema kuharstvu u sebi ima i veliku strast prema pisanju i poeziji.